Zastava

Balerina Marija, na svečanoj akademiji u čast Dana republike, razgovara sa svojim mlađim kolegicama i govori im kako joj nije žao što nije nastupala prethodne tri godine, jer je to vrijeme provela u partizanskoj oslobodilačkoj borbi, a to je mnogo važnije i sadržajnije od puke igre u pozorištu. 1942. godine ona je nastupala u Hrvatskom državnom kazalištu i jedva je uspijela da se odbrani od zavodničkih nasrtaja ustaškog satnika Vuksana. Kada je bila u posjeti kod svoje majke u Karlovcu, bila je svjedok jedne ustaške akcije zastrašivanja stanovnika. Akcija nije uspjela jer se, mladi partizan uspjeo izvući iz obruča i pobjeći sa otetom partizanskom zastavom. Marija više ne može živjeti u takvom svijetu i odlučuje da se pridruži kalničkim partizanima.